Predstava “Možeš biti sve što želiš” Ivane Vuković idući tjedan ponovno igra u KunstTeatru!
Predstava se bavi svijetom Mare i Lenu, dviju ne više djevojčica, još ne žena, svijet je u kojem, baš kao i Barbie, one mogu biti sve što žele. I tu staje svaka njihova sličnost s Barbie (2023.) iako, a kao najdraži film navode Tratinčice (1966.) jer se Marie i Marie ipak bolje zajebavaju sa starim prdonjama. One se više ne igraju s barbikama, a još nisu dobile prvu menstruaciju. Pravila njihove igre su glupa. Humor Mare i Lenu crniji je i politički nekorektniji od Barbiena jer se Mara i Lenu s jednakim žarom sprdaju sa šovinističkim vicevima, apsurdnim primjerima degradacije žena diljem svijeta, strašnim pričama iz domaćega hrvatskog konteksta, a ne propuštaju nijednu priliku da spuste jedna drugoj ili samima sebi. One su namjerno iritantne, lažljive, nezrele manipulatorice koje cmizdre, lažu, prenemažu se i loše glumataju. Sve su to, naime, vještice.
Predstava je premijerno izvedbena 2023. godine, a osim izvedbi u KunstTeatru, gostovala je i na Marulićevim danima u Splitu te na festivalu Tempora/Contempora u Lecceu, u Italiji.
Lana Meniga nagrađena za ulogu u predstavi Nagradom hrvatskog glumišta za najbolje glumačko ostvarenje u predstavama za djecu i mlade, dok je Nikolina Prkačin bila nominirana za izuzetno ostvarenje mladih umjetnica do 28 godina.
Iduće su izvedbe u srijedu i četvrtak, 25. i 26. studenog, u 20 sati, a ulaznice su dostupne na ulaznice.hr, njihovim prodajnim mjestima te na šanku KunstCaffea!
fotografkinja: Karla Jurić
Iz medija:
“Predstava “Možeš biti sve što želiš” izgrađena je na vrsnoj manipulaciji igrom i jezikom koja neumorno izvrće razne iluzije – prije svega one vezane za žene i ženska iskustva.”
Marija Andrijašević, Kulturpunkt
“Predstava “Možeš biti sve što želiš” upravo se bavi tim vidljivim i nevidljivim društvenim oblikovanjima ženskih ovlasti, primjerenosti i zadataka u javnom i privatnom prostoru. Autorica predloška i redateljica Ivana Vuković, dramaturginja Nina Gojić i suautorice izvedbe glavnih i sporednih uloga Nikolina Prkačin i Lana Meniga, vode nas kroz čitav splet raznolikih društvenih oblikovanja koja u sebi nose teret navodno prirodno dodijeljenih uloga, ovlasti i glasova. Mara i Lenu, dvije glavne uloge, imaju zadatak da namijenjeni teret putem odbace do kraja. A osnovna redateljsko-dramaturška potka im taj zadatak značajno olakšava.”
Marko Kostanić, Bilten
“You can be anything è lo slogan che affianca la campagna commerciale della bambola Barbie e che lancia messaggi e modelli di bellezza che guardano alla diversità più che alla standardizzazione dei corpi femminili. Ma è soprattutto uno spettacolo che esprime al massimo delle sue potenzialità il gioco teatrale o il teatro come gioco, come sfida totale alle regole, alle convenzioni e ai pregiudizi, come leva di cambiamento delle persone e della società.”
Franco Ungaro, Il manifesto
“Upravo samosvjesno prisvajanje margine i udaranje u mehanizme dominacije odozdo doprinosi tome da grleno izvikivanje politički nabijenog sadržaja ne djeluje ni u jednom trenutku kao jeftina didaktika ili dociranje svisoka, nego kao promišljeno prisvajanje mjesta govora, i na simboličkom i na materijalnom planu.”
Goran Pavlić, Slobodni Filozofski
“Nova predstava Kunst teatra, Možeš biti sve što želiš, od samih autorica ironično podnaslovljena kao ženska predstava, vrlo je duhovit, u našim kulturološkim prilikama nadasve potreban scenski iskaz o pitanjima feminizma, stvarnog položaja žena u hrvatskom društvu ali i šire, s osvrtom na problematiku odrastanja mladih žena ali i mladih općenito u takvoj društvenoj i ideološkoj klimi. Čitav izvedbeni i idejni koncept bogato je prožet ironijom, autoironijom, gorkim sarkazmom, satirom, kritikom, crnim humorom te autoreferencijalnošću i stalnom igrom dekonstruiranja, izvedbenim i dramaturškim plesom oko fikcije i fakcije.”
Petra Jelača, Kazalište.hr
“The small stage of the Kunst is once again cleared so that the light of young comedians can shine. You Can Be Anything fits with the informally established aesthetics of this little theatre – you don’t need much else on the stage when there is such quality play between the performers. And Meniga and Prkačin don’t need much to build their universe beside some chalk. They are unapologetic masters of the ceremony, expertly playing with the audience. And, for the course of the show at least, they will do whatever they want. And if you need more than that, perhaps some beginning or a conclusion, well, they don’t really care.”
Lucija Klarić, Seestage.org