Možeš biti sve što želiš

Svijet Mare i Lenu, dviju ne više djevojčica, još ne žena, svijet je u kojem, baš kao i Barbie, one mogu biti sve što žele. I tu staje svaka njihova sličnost s Barbie (2023.) iako, kad smo ih pitale za mišljenje o filmu, rekle su da su se nasmijale na neke fore, ali su im Tratinčice (1966.) i dalje najdraži film jer se Marie i Marie ipak bolje zajebavaju sa starim prdonjama. One se više ne igraju s barbikama, a još nisu dobile prvu menstruaciju. Pravila njihove igre su glupa. 

Humor Mare i Lenu crniji je i politički nekorektniji od Barbiena jer se Mara i Lenu s jednakim žarom sprdaju sa šovinističkim vicevima, apsurdnim primjerima degradacije žena diljem svijeta, strašnim pričama iz domaćega hrvatskog konteksta, a ne propuštaju nijednu priliku da spuste jedna drugoj ili samima sebi. One su namjerno iritantne, lažljive, nezrele manipulatorice koje cmizdre, lažu, prenemažu se i loše glumataju. Sve su to, naime, vještice.

Predstava ulazi u dijalog s aktualnom klimom u hrvatskom i srodnim mu užasno postmoderno užasnim društvima, u kojima muškarci kleče za izgubljenu čednost žena, a jedna žena doživljava javni linč jer si abortusom želi spasiti život. Mara i Lenu prde i podriguju na takav svijet, jer si to mogu dopustiti, jer su djevojčice koje još ništa o svijetu ni ne znaju, ili je baš u tome fora.

Zahvale:

Zahvale: Vera Chytilová, Hana Ćurak, Silvia Federici, Goethe-Institut Kroatien, Maša Grdešić, Paula Jurić, Lana Pukanić, Olja Savičević Ivančević, Dora Šustić, Dubravka Ugrešić, Bojan Valentić, Natalie Wynn, Jasna Jasna Žmak

Iz medija:

“Predstava “Možeš biti sve što želiš” izgrađena je na vrsnoj manipulaciji igrom i jezikom koja neumorno izvrće razne iluzije – prije svega one vezane za žene i ženska iskustva.”

Marija Andrijašević, Kulturpunkt

“You can be anything è lo slogan che affianca la campagna commerciale della bambola Barbie e che lancia messaggi e modelli di bellezza che guardano alla diversità più che alla standardizzazione dei corpi femminili. Ma è soprattutto uno spettacolo che esprime al massimo delle sue potenzialità il gioco teatrale o il teatro come gioco, come sfida totale alle regole, alle convenzioni e ai pregiudizi, come leva di cambiamento delle persone e della società.”

Franco Ungaro, Il manifesto

“Upravo samosvjesno prisvajanje margine i udaranje u mehanizme dominacije odozdo doprinosi tome da grleno izvikivanje politički nabijenog sadržaja ne djeluje ni u jednom trenutku kao jeftina didaktika ili dociranje svisoka, nego kao promišljeno prisvajanje mjesta govora, i na simboličkom i na materijalnom planu.”

Goran Pavlić, Slobodni Filozofski

“Nova predstava Kunst teatra, Možeš biti sve što želiš, od samih autorica ironično podnaslovljena kao ženska predstava, vrlo je duhovit, u našim kulturološkim prilikama nadasve potreban scenski iskaz o pitanjima feminizma, stvarnog položaja žena u hrvatskom društvu ali i šire, s osvrtom na problematiku odrastanja mladih žena ali i mladih općenito u takvoj društvenoj i ideološkoj klimi. Čitav izvedbeni i idejni koncept bogato je prožet ironijom, autoironijom, gorkim sarkazmom, satirom, kritikom, crnim humorom te autoreferencijalnošću i stalnom igrom dekonstruiranja, izvedbenim i dramaturškim plesom oko fikcije i fakcije.”

Petra Jelača, Kazalište.hr

“The small stage of the Kunst is once again cleared so that the light of young comedians can shine. You Can Be Whatever You Want fits with the informally established aesthetics of this little theatre – you don’t need much else on the stage when there is such quality play between the performers. And Meniga and Prkačin don’t need much to build their universe beside some chalk. They are unapologetic masters of the ceremony, expertly playing with the audience.  And, for the course of the show at least, they will do whatever they want. And if you need more than that, perhaps some beginning or a conclusion, well, they don’t really care.”

Lucija Klarić, Seestage.org